Tvoja je sreća samo tvoja stvar.

I danas su nam ta dva mjeseca, dragi moj. O vremenu ne moram ni da pričam. Opće je poznato koliko samo brzo prolazi. Mnogo mi je drago što uspjevamo u nečemu što mi je, zaista, trebalo. Nakon svih dešavanja u životu i svih loših, ljubavnih trenutaka u ovome našem se apsolutno pronalazim i osjećam da pripadam tu, kraj tebe. Hvala Bogu što nas je spojio i pokazao nam kako dvoje ljudi na svijetu zaslužuju jedno drugo i ne mogu biti sami. Hvala tebi što si me trpio dva mjeseca i nadam se da ćeš me, ako Bog da, još trpiti. Hvala ti što me razumiješ i što si uvijek tu za mene, što me voliš i paziš i što sam sigurna da si onaj pravi. Hiljadu puta do sada sam se opekla izgovarajući tu riječ, ali mislim da ti, ovaj put, zaslužuješ stajati pored nje. Volim te .
Znam da nema još mnogo do početka najljepšeg godišnjeg doba, ali kada vidim ovaj snijeg i ovako ružno i hladno vrijeme uopće nemam osjećaj da je april. Bezveze je to što umjesto da uživamo u predivnom suncu moramo da se sakrivamo u kapute i provedemo dan u kućama. Čekamo te, drago moje ljeto.

Recimo da bi bio red da napišem 313. post. O njemu ništa konkretno nisam htjela da pišem jer nisam bila sigurna da li je ovo sve samo prolaznost, ali čim sam ga spomenula to bi trebalo da znači da nije to što sam mislila da će biti. Hvala Bogu pa je tako. Mnogo sam sretna sa njim. Znate li onaj osjećaj kada se jednostavno, kao slagalica, uklapate sa nekom osobom? Eh, tako nekako bih se ja trebala osjećati. Zaista uživamo. Devetog nam je bilo mjesec dana. Prvo, uopšte ne mogu da povjerujem da je prošao već toliki period od kada smo počeli sve ovo. To i nije neki Bog zna kakav dugi period, ali opet je prošlo nevjerovatnom brzinom. Mjesec dana prelijepih izlazaka, zagrljaja, poljubaca, nikakvih svađa, uživanja, smijeha i ljubavi učinilo je da se moj život poboljša u ogromnim količinama. Bože, hvala ti na njemu, predivan je .
Ono što me, također, neopisivo obradovalo jeste to da se stotinu posto ide na ekskurziju, ako Bog da. U Španiju bi trebali krenuti 18. maja i ostali bi otprilike 10 dana, s tim da bi putujući ka Španiji prespavali u Italiji i posjetili ljetovališta koja su neposredno ispred, a vraćajući bi trebali posjetiti Francusku. To će biti jedno predivno i prelijepo putovanje, a i iskustvo.
Eh, iz razloga što nisam napisala post za svoj rođendan i onako poštenski sebi čestitala napunjenih 17 godina, to ću sada uraditi. Neka mi je sretan i da ih dočekam još mnogo, ako Bog da, uz ljude koje volim i koji mene vole.